„Mir vama, Hrvati, koji stradate, koji patite, i za ljubavlju i slobodom ljudskom čeznete u sjeni Njegovog žuljevitog, krvavog križa! Vjerujte, vjerujte, spasit će vas vjera, a pošto je vjera i hrvatska sloboda, vjerujte u slobodu i radite za nju kao dvanaest neukih apoštola koji snagom vjere i svetog uvjerenja osvojiše svijet.” Antun Gustav Matoš

„Mir vama, Hrvati, koji stradate, koji patite, i za ljubavlju i slobodom ljudskom čeznete u sjeni Njegovog žuljevitog, krvavog križa! Vjerujte, vjerujte, spasit će vas vjera, a pošto je vjera i hrvatska sloboda, vjerujte u slobodu i radite za nju kao dvanaest neukih apoštola koji snagom vjere i svetog uvjerenja osvojiše svijet.” Antun Gustav Matoš

Čemu vjeronauk ? Morate znati što vjerujete! Morate svoju vjeru tako precizno poznavati kao što IT stručnjak poznaje kompjuter. Morate je razumjeti kao što dobar glazbenik poznaje svoje note. Da, morate u vjeru biti puno dublje ukorijenjeni nego generacija vaših roditelja, kako biste se mogli snažno i odlučno oduprijeti izazovima i napastima ovoga doba. Papa Benedikt XVI. u predgovoru Katekizma za mlade

Vjeronauk za krizmanike - tumačenja Deset Božjih zapovijedi Prva Božja zapovijed kaže da u Boga moramo vjerovati! Vjera mora biti:   - čvrsta – fester Glaube – ohne zu zweifeln - bez sumnje    -   živa   –   lebendiger   Glaube   –   da   se   vidi   da   nam   je   važna   po   molitvi,   svetim   slikama u stanu, križu na zidu    -   postojana   –   standhafter   Glaube   –   vjeru   u   Boga   ne   smije   srušiti   ni   zlo   drugih   ljudi, ni bolest ni smrt! Svoje   se   vjere   nikad   ne   smijemo   stidjeti.   Moramo   biti   ponosni   da   smo   katolici!   Tko   griješi protiv   prve   Božje   zapovijedi?   Griješi   onaj,   tko   sumnja   da   Bog   postoji,   tko   psuje   Boga,   tko čita horoskope ili čita novine drugih vjera ili sekti. Druga Božja zapovijed kaže da Boga moramo poštivati! To znači da: - sa poštovanjem izgovaramo njegovo sveto ime – da ne psujemo Boga. -   se   ne   kunemo   Bogom   –   da   ne   zazivamo   Boga   za   svjedoka   naših   izgovorenih laži. - poštujemo Bogu posvećene osobe, mjesta, predmete Bogu   posvećene   osobe   su   papa,   biskup,   svećenik,   časna   sestra.   Njih   pozdravljamo   na ulici,   u   crkvi.   Posvećena   mjesta   su   crkve,   groblja.   Tu   se   ne   galami,   ne   vozi   auto   ili   radler. Posvećeni   predmeti   su   križevi,   križevi   uz   put,   svete   slike,   krunice,   biblije,   molitvenici.   To držimo na časnome mjestu, čuvamo, poljubimo. Treća   Božja   zapovijed   kaže   da   moramo   poštivati   dan   koji   je   posvećen   proslavi   Boga,   a to je NEDJELJA ! To znači da toga dana: - idemo na svetu misu – sa iznimkom bolesti. - da toga dana ništa ne radimo. Dan    Gospodnji    se    još    zove    blagdan    ili    svetkovina.    Najpoznatiji    su:    Božić    (25.12), Tijelovo     (Fronleichnam),     Velika     Gospa     (Mariae     Himmelfahrt)     15.08.,     Svi     sveti (Allerheiligen) 01. 11. Četvrta   Božja   zapovijed   kaže   –   roditelje   moramo   poštivati,   a   u   starosti   i   bolesti   za   njih se brinuti. To znači da roditeljima treba iskazivati: - poštovanje - Ehrfurcht - ljubav – Liebe - poslušnost - Gehorsam Roditelje   poštujemo   tako   da   ih   ne   žalostimo,   tako   što   ih   slušamo,   tako   što   za   njih molimo.   Osobito   ih   moramo   poštivati   u   starosti,   bolesti   i   poslije   njihove   smrti   za   njih   se Bogu   moliti.   Jedino   kada   roditelje   ne   moramo   slušati   je   onda   ako   bi   nas   nagovarali   na grijeh. Peta   Božja   zapovijed   kaže:   da   moramo   čuvati   svoj   i   tuđi   život.   Zato   je   zabranjeno nanositi štetu svome ili tuđem kako tijelu tako i duši! Prema sebi je zabranjeno: - pretjerivati u jelu i piću - štetiti svome zdravlju (alkohol, droga, moda, pretjerani rad) - sebi oduzeti život teški je grijeh Prema drugome je zabranjeno: - vrijeđati - udarati (naručiti premlaćivanje nekoga) - oduzeti nekome život - ranjavati, nagovarati nekoga na pobačaj - navoditi nekoga na grijeh Život   je   najveći   i   najljepši   dar   koji   su   nam   Božja   volja   i   roditelji   mogli   podariti!   Zato   ga čuvajmo   i   brinimo   se   za   njega!   Brinimo   se   osim,   tjelesnog,   i   za   duševni   život.   U   trenutku začeća   od   roditelja   dobivamo   tijelo,   a   Bog   nam   daruje   besmrtnu   dušu,   koja   će   nastaviti živjeti    i    kad    tijelo    jednom    umre.    Hranimo    i    svoje    duše    sakramentima,    molitvom, duhovnim štivom - čitanjem Biblije i životopisima svetaca!    Šesta   i   deveta    Božja   zapovijed   kaže:   moramo   poštivati   svoje   i   tuđe   tijelo   i   to   tako   da budemo: -   stidljivi   -   schamhaft   -   to   znači   da   svoje   tijelo   ne   izlažemo   nečistim   pogledima   drugih ljudi. -   čisti   -   keusch   -   to   znači   čistih   misli   i   pogleda,   bez   požude   i   seksualnih   maštanja,   misli   i želja o drugim ljudima. -    tko    slučajno    vidi    nešto    nečisto,    ne    čini    grijeh.    No,    tko    to    čini    namjerno    putem pornografije, taj čini grijeh. Ljudskoj   spolnosti   je   Bog   dao   okvir   i   kad   se   ona   događa   i   živi   unutar   toga   okvira,   ona   je tada   veliki   blagoslov   i   sreća.   Taj   okvir   se   zove   brak   odnosno   život   po   sakramentu   svete ženidbe. Sve što se na planu ljudske spolnosti događa izvan toga okvira je grijeh. Sedma   i   deseta    Božja   zapovijed   kaže:   moramo   čuvati   svoje   i   ne   prisvajati   tuđe   stvari. Tko griješi protiv ove zapovijedi? - tko drugoga krade ili vara - tko tuđe stvari ošteti svojom krivicom - tko posuđeno ne čuva i ne vraća - tko pronađeno jednostavno zadrži Nikad   ne   smijemo   prisvojiti   ono   što   nije   naše,   ono   što   je   naznačeno   kao   zabranjeno   ili za što bismo nekoga morali pitati ako bismo htjeli uzeti. Osma   Božja   zapovijed   kaže:   da   moramo   ljubiti   istinu   (aufrichtig   und   wahrhaftig   sein)   i   da moramo    čuvati    drugoga    dobar    glas    (Ruf    und    Ehre    des    Nächsten    achten).    U    ovoj zapovijedi Bog zabranjuje: - lagati i pretvarati se (Heuchelei - davati lažnu sliku o sebi) - ogovarati drugoga (namjerno prenostiti neugodnu istinu o drugome) - klevetati drugoga (namjerno prenositi neistine o drugome)(Verleumdung) - štetiti časti i dobrom glasu bižnjega (Ruf und Ehre des Nächsten Schaden zufügen) Svaki   čovjek   ima   pravo   na   dobar   glas!   Tko   rado   sudjeluje   u   razgovorima   kada   se drugoga ogovara ili kleveće, taj sudjeluje u tuđem grijehu. KRJEPOSTI - Tugenden_1.0 Krjepost je postojanjo htijenje (ständiges Streben) da se čini dobro. Krjepost daje osobi ne samo da neko djelo izvrši, nego da od sebe pri tom daje najbolje. Postoje   krjeposne   misllim   krjeposna   djela,   krjeposni   ljudi   (tugendhafte   Gedanken,   Taten und Menschen) Postoje tri bogoslovne krjeposti: - Vjera - Ufanje ili nada - ljubav Postoje     četiri     stožerne     ili     kardinalne     krjeposti:     razboritost,     pravednost,     jakost, umjerenost.  Krjeposti - Tugenden_2.0 Tri   Bogoslovne   krjeposti    (vjera,   ufanje   ili   nada   i   ljubav)   Bog   nam   ulijeva   u   dušu   onda kada   nam   u   sakramentu   svetoga   krštenja   daje   milost   posvečujuću   -   heiligmachende Gnade. Kako   se   gubi   vjera   u   Boga?    Gubi   se   tako   da   se   namjerno   odbacuje   ono   što govorimo   u   Vjerovanju.   Izgubljena   se   vjera   vraća   pokajanjem   i   ponovnim   prihvaćanjem onoga što Crkva vjeruje! Kako   se   gubi   nada   u   Boga?    Gubi   se   svaki   puta   kada   se   gubi   vjera   u   njega! Jedanko   tako   i   svaki   puta   kada   se   pada   u   očaj   (Verzweiflung).   Izgubljena   nada   vraća   se tako   da   se   pokajemo   za   grijehe   i   da   ponovno   u   sebi   stvorimo   povjerenje   u   božansku dobrotu. Kako   se   gubi   ljubav   prema   Bogu?    Ljubav   se   gubi   bilo   kojim   smrtnim   grijehom. Ljubav   se   vraća   ako   činimo   Bogu   ugodna   djela,   da   se   kajemo   i   ispovijedamo   često   i kako treba! Evo, dragi krizmanici, toliko za danas. Idući puta: kardinalne ili stožerne krjeposti! Mirnije, čišće, ljepše od svega je ona duša koja će u pričesti postati Božjim stanom. Njega ne vesele toliko hramovi obloženi zlatom, ni oltari urešeni dragim kamenjem, koliko duša okićena krjepostima. (sv. Jeronim Dalmatinac) Krjeposti - Tugenden_3.0 Postoje stožerne ili kardinalne krjeposti. Ima ih četiri, a to su: - RAZBORITOST - Klugheit - PRAVEDNOST - Gerechtigkeit - JAKOST - Stärke - UMJERENOST - Mässigung Krjeposti - Tugenden_4.0 Kardinalne   krjeposti   se   tako   zovu   jer   im   naziv   dolazi   od   latinskog   cardo,   što   znači   okov na    vratima.    Kao    čvrsti    okov    na    vratima,    tako    se    i    sve    ostale    krjeposti    kao    što    su poštenje, marljivost, iskrenost, pobožnost vode prema krjeposti razboritosti. Razboritost    je    najvažnija    među    krjepostima    jer    ona    upravlja    svim    ostalim krjepostima.   Razboritost   je   krjepost   koja   čovjeku   daje   da   odredi   pravi   cilj   i   da   pravim sredstvima    dođe    do    toga    cilja    (das    rechte    Ziel    erkennen    und    zum    richtigen    Ziel gelangen) Za   katolike   je   cilj   ovozemnog   života   društvo   sa   Bogom   u   vječnosti.   A   sredstva   da to postigne su sakramenti, molitva, lijepi i skladni život pun ljubavi, pokore i žrtve. Krjeposti - Tugenden_5.0       Nastavljamo   sa   lekcijama   o   krjepostima.   Danas   ćemo   nešto   zapisati   o   krjeposti pravednosti. Prepišite u svoje bilježnice slijedeće rečenice: Pravednost   je   krjepost   po   kojoj   svakom   dajemo   ono   što   mu   se   duguje.   Pravednost nije   ono   što   mi   danas   često   mislimo   da   svi   dobiju   jednako.   Pravednost   kaže   da   čovjeku dademo   ono   što   mu   se   duguje.   To   znači   da   treba   uzeti   u   obzir   trud,   napor,   rad   pojedinog čovjeka   i   prema   tome   odlučivati   pravedno.   Pravednost   kaže   da   onom   koji   se   trudio   više treba   dati   više,   onome   koji   se   nije   trudio   treba   dati   manje.   Točno   je   da   nikoga   ne   treba preskakati   niti   oštetiti,   ali   krjepost   pravednosti   kaže   da   na   prvome   mjestu   treba   dati svakome ono što je zaslužio i što mu opravdano pripada.